Translate
Blog
četvrtak, listopad 5, 2017
Srijeda, 30. Rujan, 2017.
Ferata Hvadnik nalazi se u divljem klancu potoka Hladnik u Gozd Martuljku. To je jedna od ljepših, ne teških ferata. Na ishodištu pohoda nalazi se manje parkiralište za dva do tri automobila: Tu je postavljena informativna tabla sa osnovnim karakteristikama – dužina ferate 500 m. Visinska razlika 250 m (na mojem gps prikazana je visinska razlika 204 m), s težinom B/C (pretežno se težina odnosi s B poteškoćama samo na jednom mjestu C), prema tome ferata nije zahtjevna. Obvezna uporaba ferrata seta i kacige. Ferata je vrlo zanimljiva zbog višestrukih prelaza s jedne strane potoka na drugu stranu, od toga tri puta žičanim mostićima. Žičani mostići izgrađeni su od tri sajle. Jedna sajla za noge i dvije za ruke na koje se kvači osiguranje.



Prelazak potoka Hladnik preko prvog žičanog mostića.
Pročitaj kompletan post
mbjelan @ 08:59 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, rujan 10, 2017
SRIJEDA, 30. KOLOVOZA, 2017.
Grossglockner,

sa svojom visinom od 3798 m je najviši planinski vrh Austrije, a ujedno i cjelokupnog masiva Glockner grupe u središnjem djelu Hohe Tauern i istoimenog nacionalnog Parka. Leži na granici provincija ("Bundeslaender") između istočnog Tirola (Južni Tirol pripada Italiji od 1919.) i Koruške (Kaernten) na sjeveroistoku.
Planina ima oblik piramide (zvona) s dva vrha: veći Grossglockner (3798 m) i manji Kleinglockner (3770 m), međusobno su odvojeni uskim i ispostavljenim sedlom po imenu Glocknerscharte s 3766 m najviši usjek Austrije, a ujedno vrlo izložen dio uspona i prelaska preko njega. Na tom masivu Glockner grupe nalazi se najveći i najstariji Nacionalni park Hohe Tauern, koji se proteže preko saveznih pokrajina Tirola, Koruške i Salzburga i predstavlja doista raznovrsno čudo prirode. Sliku njegovog alpskoga krajolika čini preko 300 vrhova iznad tri tisuće metara, veliki alpski travnjaci, potoci, ledenjaci i slapovi. U podnožju Glossglocknera na sjeveroistočnim obroncima nalazi se Pasterze, najduži ledenjak u istočnim Alpama dužine devet kilometara. Ledenjaci na jugozapadnoj strani su Ködnitzkees i Teischnitzkeess, koji na žalost polako nestaju, kao i svi drugi ledenjaci u Alpama. Pogled s Grossglocknera je fenomenalan - smatra se najdužim i najljepšim vidikom od svih planina u istočnim Alpama, širina vidika po lijepom vremenu doseže do 220 km.



Grossglockner 3798 m – s vrha Blaue Vand (2912m) 30 minuta hoda iznad Stüdlhütte.
Pročitaj kompletan post
mbjelan @ 11:20 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, rujan 5, 2017
PETAK, 25. KOLOVOZA, 2017.
Cima della Vezzana, s nadmorskom visinom 3192 m najviši je vrh grupe Pale di San Martino u Dolomitima, smještena na sjevernom rubu lancu Pala. Iako najviši vrh skupina ipak se nekako nalazi u sjeni svog susjeda Cimon della Pala, najviše zbog njegovog atraktivnog šiljatog – piramidalnog oblika.  Ova dva vrha međusobno su odvojena prijevojem „Passo del Travignolo“ (2925 m), od kuda se lijepo vide pukotine malog glečera „Ghiacciaio del Travignolo“. Među planinarima  i alpinistima ova dva vrha su najpoznatija i najomiljenija u grupi Pale. Cima della Vezzana s bilo koje strane je promatrate , doima se vrlo impresivno, a posebice zapadna strana čije se litice strmoglavo – okomito spuštaju do ledenjaka ghiacciaio del Travignolo.



Cima della Vezzana od biv. Fiamme Gialle.
Pročitaj kompletan post
mbjelan @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, rujan 3, 2017
Četvrtak, 24. Kolovoza, 2017. 
Neplanirani susret i poziv Morena Vrancicha da se pridružim njemu i Marku Buljanu na 3-dnevni izlet penjanja i planinarenja organiziranom u Dolomitima Italija – grupa Pale di San Martino, naravno, tom izazovu nisam mogao odoljeti. Izlet je osmišljen na slijedeći način:

Prvi dan    -  obuhvaća dolazak od Rijeke do Passo Rolle u popodnevnim satima (bivakiranje) 

Drugi dan –   Passo Rolle  (od Malga Fosse di sopra) -  planinarskom pristupnom stazom preko ferrate  
                    Bolver – Lugli do bivka Fiamme Gialle i dalje alpinistički uspon do vrha Cimon della Pala.

Treći dan  - obuhvaća planinarenje i uspon na Cima della Vezzana, spust preko rifugio Rosseta do Malga
                    Fosse di sopra - penjanje na granitnim – porfido stijenama na  penjalištu
                   „Palestra Fiamme Gialle“ na Passo Rille, zatim povratak doma.

Cimon della Pala,
se nalazi na istočnoj granici Parka Naturale Paneveggio - Pale di San Martino, s nadmorskom visinom 3184 m je drugi najviši vrh grupe Pale di San Marino u Dolomitima. Bez obzira  što je nekoliko metara niži od svog susjeda Cima della Vezzana (3192 m), Cimon je najpoznatiji i najpopularniji vrh skupine. Njegova popularnost proizlazi iz prekrasne siluete kada se gleda od Passo Rolle. Iz tog kuta izgleda poput šiljastog stošca, naizgled divljeg i nepristupačnog vrha (poznat pod nazivom "Dolomiti Matterhorn" ili Cervino delle Dolomiti). Zbog svojeg prepoznatljivog izgleda Vrh se nalazi na grbu Guardia di Finanza.  U svakom slučaju, pogledi na Cimon della Pala i Cima della Vezzana iz Passo Rolle ili iz obližnje Baita Segantini su među najpoznatijim pogledima na Dolomitima. 



Cimon della Pala od Passo Rolle.
Pročitaj kompletan post
mbjelan @ 17:01 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 21, 2017
Petak, 18. kolovoza, 2017.
Veliki Oltar,

nalazi se u istočnim Julijskim Alpama u dijelu Martuljške skupine vrhova. To je planinski lanac koji se sa sjeverne strane izdiže iznad gornjeg dijela doline Gozd Martuljek, od kuda je i najljepši pogled na tu skupinu vrhova. Oltar je planina s dva vrha: Veliki Oltar s nadmorskom visinom 2621 m  i Mali Oltar (n/v 2521 m). Veliki Oltar, nalazi se u centralnom dijelu grebena, koji se diže od sjeveroistoka počevši sa Vrtaski vrh, nastavlja prema zapadu preko Slemena, Kukove špice, Škrnatarice, Dovškog Križa do Velikog Oltara. Od V. Oltara  greben se dijeli  prema sjeverozapadu na Veliku  i Malu Poncu, Špik, Frdamane police do Rušice. Prema jugozapadu greben nastavlja preko Visoki Rokav do Škrlatice.
Veliki Oltar nudi tolike mogućnosti izazovnog planinarenja i penjanja neoznačenim putovima, stoga, je u posljednje vrijeme sve popularniji među planinarima, željnim bespuća. To nije planina za tvrdo penjanje. Može se reći, da je to „Eldorado“ – raj za planinare koji uživaju u lakom penjanju (najviše do II  stupnja po međunarodnoj skali UIAA). No, nipošto to nije planina za neiskusne planinare, zbog nekih kritičnih prolaza, usjeka, kuloara, rasutog, lomljivog  i rastresitog kamenja, oštrog i divljeg grebena. Penjanje na Veliki Oltar pravi je planinarski blagdan, dakle, planina koja nam daje ono što smo od nje tražili. Ona pruža zadovoljstvo, mir, netaknutu prirodnu divljinu i prekrasan pogled.



Veliki Oltar – od vrha Šplevte.
Pročitaj kompletan post
mbjelan @ 21:56 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 4, 2017
SUBOTA, 29. SRPNJA, 2017.
Velika Baba
, smještena je na sjevernoj strani glavnog grebena skupine Kamniško-Savinjskih Alpi na granici između Slovenije i Austrije. To je granični greben koji se nalazi između Jezerskog (2034 m) i Savinjskog sedla (2001 m). Velika Baba iako se nalazi u sjeni viših okolnih vrhova, vrlo je posjećena kako od strane planinara, tako isto, od alpinista. Postoje 2 obilježena planinarska - zahtjevna puta i 3 alpinistička smjera i to:
VELIKA BABA
– zapadna stijena

1. Grapa med Veliko Babo in Ledinskim vrhom-Težina III/II,70°/40°-60° Dužina smjera 700 m. (1967.)
2. Stari Središnj
i SmjerTežina IV M3,IV -  dužina smjera 700 m. 
3. Nova
Centralna smerTežina  IV+ -  dužina smjera 700 m. (1994)

Prva dva smjera alpinistima nisu posebno zanimljiva, stoga, je „Nova Cenralna smer“ - dugi alpski osigurani smjer izuzetno popularna među alpinistima, što je i naš današnji odabir. Smjer se može popeti u 12 dužina, za što se preporuča uže dugo 70 m.
Članovi AK PUT i RAK Rijeka – Voditelj i mentor Fedor Nalis i moja malenkost Mirko Bjelan ( nakon završenog alpinističkog tečaja) uspješno smo popeli Nova Centralnu smer na Velikoj Babi - moj prvi dugi opremljeni alpinistički smjer. Sigurnost je bila na prvom mjestu. Penjalo se po svim pravilima i propisima, bez iznimke.



Skica smjera na fotografiji.
Pročitaj kompletan post
mbjelan @ 19:02 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 25, 2017
Već duže vrijeme kuhala se ideja o odlaska na Gran Paradiso. Bolje reći, ideja se rodila protekle godine prilikom „prečenja Ponci“. I konačno došao je i taj dan odluke da se krene na Gran Paradiso. Okupila se šesteročlana ekipa iz 2 planinarska Društva: 3 člana iz PD Opatija iz Opatije i 3 člana iz PD Knezgrada iz Lovrana. Zbog dužine puta koja od Opatije do Pont Valsavarenche iznosi 700 km  odlučili smo se na 3-dnevni izlet od 16. – 18.  Srpnja, 2017.
GRAN PARADISO (u prijevodu Veliki ra
j),
s 4061 m nadmorske visine je najviša planina koja se u cijelosti nalazi na teritoriju Italije u području Graiskih Alpi (Graian Alps). Vrh se nalazi u istoimenom nacionalnom parku osnovan 1922. godine na granici Italije i Francuske udaljen 40-ak kilometara južnije od gradića Aosta na krajnjem sjeverozapadu Italije. Netaknuto područje parka pored Gran Paradisa obuhvaća veliku  skupinu visokih vrhova južno od Aoste.

Posljednjih godina, glečeri Gran Paradisa, kao i svi alpski glečeri, izgubili su veliki dio leda. Danas, kako bi stigli do ledenjaka, potrebno je od ishodišne točke Rifugio Vittorio Emanuele II 1 h hoda do velike morene, od kuda zapravo, započinje snježni jezik ledenjaka. Budući da se radi o jednom izdvojenom 4-tisućnjaku oko kojeg u blizini nema visokih vrhova, stoga, neometan višim vrhovima s Gran Paradisa pruža se jedinstveni pogled na sve četiri strane svijeta. Posebice dojmljiv pogled pada na vrhove kao što su: Mont Blanc (4810 m), Grandes Jorasses (4208 m), Matterhorn (4478 m) i Monte Rosa (4633 m).

Uspon na Gran Paradiso, bilo kojim putem, zahtijeva dobru fizičku spremnost i kondiciju jer predstavlja prilično veliki stupanj napora.Postoje dvije "normalne rute", odnosno dva pristupa normalnim putom. Ostale rute spadaju u alpinizam. Najpopularnija i najbrža ruta je preko Rifugio Vittorio Emanuele II. Druga je preko Rifugio Federico Chabod.



Sam vrh Gran Paradiso iz neposredne blizine.
Pročitaj kompletan post
mbjelan @ 19:30 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, srpanj 21, 2017
PETAK, 07. SRPNJA, 2017.
Drugi dan našeg boravka na Dinari predviđen je za pohod od ishodišne točke Pl. skl. Josip Goreta (n/v 1530 m) na slijedeće vrhove: Snježnica (1664 m), Jankovo brdo (n/v 1780 m), Troglav (n/v 1913 m), Velika Duvjakuša (n/v 1708 m), te planinarska kuća Pume (n/v 1630 m). Dužina staze 14,7 km. Aktivno vrijeme hoda 4 h i 54 minuta. Vrijeme stajanja4 h i 29 minuta. Ukupno provedeno vrijeme 9 h i 24 minuta. Savladana je visinska razlika pri usponu 993 m, pri spustu 925 m, kao što je vidljivo na zaslonu gps uređaja. Cilj je bio cjelodnevni boravak na planini i uživanje u ovoj nesvakidašnjoj ljepoti Dinare.



Jankovo Brdo s vrha Velike Duvjakuše.
Pročitaj kompletan post
mbjelan @ 21:55 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, srpanj 14, 2017
ČETVRTAK, 06. SRPNJA, 2017.
Prostorni gorski lanac Dinara – Kamešnica nakon Velebita (145 km), drugo je najduže gorje među Dinaridima koje se pruža smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini oko 110 km, uzduž hrvatsko-bosanske granice od vrela Zrmanje i Ličke Kaldrme pa sve do Buškog blata i Tijarice. Duž toga dugog dinarskog lanca, najsjeverniji veći vrh je Veliki vrh na Vilici (1.654 m) sjeverno od Knina, a najviši je Troglav (1.913 m) sjeverno iznad Sinja i najistočniji Konj na Kamešnici (1.854 m) južno od Livna.

U tomu dugom rasponu se ovaj dinarski lanac može reljefno podijeliti glavnim poprečnim sedlima s pripadnim cestama na 5 logičnih gorskih cjelina: 1-najsjevernija planina Vilica (1654 m) do ceste Knin-Grahovo, 2-uža planina Dinara (1832 m) do kotline Uništa i sedla Privija, 3-srednji najveći i najviši greben Troglava (1912 m) do sedla Vaganj-Prolog, 4-istočnije planina Kamešnica (1856 m) i 5- od Voštana najjužnija gora Tovarnica (1285 m) kao krajnji jugoistočni ogranak lanca Dinara-Kamešnica.

 Ne mogu, a da ne spomenem i ne pohvalim PU Dinaridi iz Splita, koja je u proteklih nekoliko godina svojom aktivnošću na području Dalmacije i Dalmatinske zagore trasirala i markirala bezbroj planinarskih staza i prilaznih putova uz potporu lokalnih planinarskih društava i na taj način dali veliki doprinos u razvoju planinarstva u ovim krajevima, a posebice na području Dinare, a nama planinarima i svim ljubiteljima prirode  približili nesvakidašnju ljepotu i prostranstva Dinare  i njenih pograničnih vrhova.
Dinara je uglavnom bezvodna i zato se svaka kap vode od davnine osobito cijenila, pogotovo u višim dijelovima planine. Stočari koji su stoljećima vodili blago na ispašu znali su za sve izvore, stalne i povremene, a kako bi barem malo sačuvali zalihe vode kad ljeti izvori presuše, uređivali su lokve u kojima se voda zadržavala cijele godine.

Planinarska udruga Dinaridi doskočila je i tom problemu, naime, izgradnjom planinarskih skloništa opskrbljenim sa vodom i smještajem, te je na taj način nama planinarima omogućila više dnevni boravak u planini. Staze su odlično markirane i obilježene putokazima. Trasirane su na najbolji mogući način te ne predstavljaju teške uspone. Potrebno je napomenuti da su sve staze duge i nisu tehnički zahtjevne, ali stoga, traže dobru fizičku spremnost i kondiciju. Mogućnosti za planinarenje su mnogobrojne kako za jednodnevno, tako isto, za višednevno planinarenje, a što je vidljivo iz novoizdane karte "Troglavska skupina - istok i zapad“ u naknadi HGSS-a. 



Crvene grede – sa lokalne ceste na početku staze „Marin bunar“.
Pročitaj kompletan post
mbjelan @ 19:52 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, srpanj 1, 2017
SRIJEDA, 23. LIPNJA, 2017.

Krofička (2083 m) je planina u istočnom dijelu Kamniško-Savinjskih Alpi. Zajedno s vrhom Ute (2029 m) i susjednim Strelovcem (1764 m) oblikuje barijeru – greben između Logarske doline i Robanove koti. Od Škrbine s kojim je povezan sa susjednom Ojstricom, greben se postupno spušta prema sjeveroistoku do vrha Strelovec, koji je posljednji vrh značajan za planinare. Ostali vrhovi Savinjske doline prekriveni su šumom i u planinarskom smislu nisu zanimljivi. Sa sjeverozapadne strane Krofičke, stijene su strme i krušljive i postupno prelaze u šumovite predjele, gdje u gornjem dijelu prevladava ariš (mecesen), a u nižim predjelima prelazi u mješovitu šumu Bukve i smreke.



Krofička od koče na Klemenči jami – Koča pod Ojstricom.
Pročitaj kompletan post
mbjelan @ 23:30 |Komentiraj | Komentari: 0
BROJAČ POSJETA
LINK_PD KNEZGRAD LOVRAN
PLANINARENJE U SLOVENIJI
SUSRET PLANINARA BALKANA
DALMACIJA
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
 
Index.hr
Nema zapisa.