Translate
Blog
utorak, veljača 12, 2013
PETAK, 08. VELJEČE 2013.

Zimsko vrijeme nije naklonjeno za češće izlaske u planinarenje i planinarenje. Stoga, čim se ukaže jedan lijepi dan bez padalina želimo ga iskoristiti i otići u planine. Petak, 08. 02. 2013, Zoran Šarin i ja Mirko Bjelan, ovog puta odabrali smo područje Hahlića. Za one koji ne znaju područje Hahlića nalazi se u zaleđu Rijeke, a planinari ga često nazivaju Grobničke Alpe. To je skupina vrhova koji se niži jadan za drugim, a svaki je drugačijeg sastava i izgleda što tom području daje posebnu draž i ljepotu. Evo tih 16 vrhova sa njihovim imenima i nadmorskim visinama:
Obruč 1377, Fratar 1353, Pakleno 1340, Osoje 1338, Grleš 1331, Gornik 1318, Sljeme 1263, Suhi Vrh 1250, Trstenik 1243, Štulac 1212, Dnić 1190, Vidalj 1184, Ćunina Glava 1157, Nebesa 1131 i Hahlić 1097 m. Svi ti vrhovi i prilazi njima sa ucrtanim gps tragovima prikazani su na slijedećoj karti.



Od parkinga na kraju Podkilavca postoji nekoliko markiranih putova do Hahlića. Najdulja i najzahtjevnija je varijanta uspona kroz Mudnu dol, a putovi »po kolcima« (lijeva) i »preko čeke« (srednja) smatraju se klasičnim prilazima na Hahlić i najčešće se koriste. Mi biramo srednju varijantu put »preko čeke«, obzirom da smo prošli kroz Mudnu dol i preko kolci.



Prikaz tri uspona od Podkilavca do doma Hahlić_(gps tragova na Google eatrhu).

Ishodište pohoda: Potkilavac (preko čeke na rubu poljane) n/v 350,8 m, dom Hahlić n/v 1097 m, Suhi vrh n/v 1250 m, Fratar n/v 1353 m, i Dnić n/v 1190 m. Ukupna dužina staze sa povratkom 13,6 km. Savladana je ukupna visinska razlika pri usponu 1239,7 m, a pri spustu 1216,3 m. Aktivno vrijeme hoda 5 h i 22 minute. Ukupno vrijeme sa stajanjima 7 h i 27 minuta.

 Od parkinga iznad sela Podkilavac, od kuda je ishodište pohoda za Hahlić, ne parkiramo auto tu, već nastavljamo vožnju po šumskoj cesti. Prelazimo preko trase plinovoda Pula_Karlovac, te dalje predjelom Rastočine i nakon okvirno jednog kilometra dolazimo do raskrižja putova: desno preko Mudne doli i ravno preko čeke. Nastavljamo vožnju ravno još nekoliko minuta i dolazimo do ruba poljane, bolje reći na rubu Grobničkog platoa gdje parkiramo automobil. Krenuli smo  točno u 9 sati. Vrijeme nije idealno za planinarenje, mnogo je lošije nego što smo predviđali. Oblačno je  i puše jaka bura, ali nema povratka idemo naprijed.



Na parkingu_pripreme za pokret.

Napuštamo travnatu zaravan i prelazimo suho korito Borovičkog potoka i ulazimo u  nisko šumsko raslinje. Staza je vidljiva i dobro označena.



Na početku staze.

 Izlaskom iz niskog raslinja ostajemo, iznenađeni prizorom osušenih trupaca izgorjelih borova od požara iz 2003 godine, koji je opustošio prekrasnu dolinu borova. Tu je nekako i bila lovačka čeka po kojoj je put i dobio ime, nažalost (ili radost), i ona je izgorjela. Uspon nastavljamo kroz spaljenu šumu preko padine zvana „strana“ i „Tomažina“. Put dalje vodi istim nagibom i nekoliko puta presijecamo kolski put ili ga slijedimo. Sve što se više uspinjemo bura je sve jača. Potrebno je dodatno odijevanje kako bi se zaštitili od vjetra. Nakon jedan sat hoda izlazimo na travnatu dio puta_livadu koja je izložena jakoj buri. To je okvirno pola puta da doma. Pogled se otvara prema Platku, Grobničkom polju i Kvarnerskom zaljevu.



Pogled prema Platku.



Pogled na Grobničko polje i Kvarnerski zaljev.

Slijedimo markacije po lošem makadamskom putu, ispred nas se pojavilo krdo konja koji su se zaklonili od bure.





Približavajući se više njima, odjurili su na drugu stranu.

Ovdje bura nemilosrdno vlada. Udari vjetra su ponekad tako jaki da nas vraća korak unazad ili nas baca u stranu. Nakon 20 minuta hoda i smrzavanja put je polegnut i ulazimo u malu dolinu „Zapodi“, koja nas vodi sve do Hahlića. Očekivali smo da ćemo ovdje biti zaštićeni, međutim, prevarili smo se, bura je još jača kroz ovaj kanal. Nemamo zaštitne naočale, stoga, nam suze oči što neprekidno moramo brisati suze.



Na polegnutom dijelu staze.

Sve što se više uspinjemo, sve je više snijega koji je zaleđen, stoga, dodatno moramo biti na oprezu.



Na kraju usjeka. U pozadini vidi se šuma u kojoj je smješten dom Hahlić.

Ispred doma na maloj zaravni nalaze se tri mala jezerca ili lokve. Područje Hahlića dobilo je ime po ta 3 jezerca koja su se izvorno zvala „Kalića“, ali zbog iskvarenog govora postala su „Hahlići“ Dom je smješten u borovoj šumi između vrha Dnića i Ćunine glave na nadmorskoj visini 1097 m. Do doma dolazimo točno u 10 h i 55 minuta. Prvo što smo napravili, otišli smo provjeriti dali je otvorena zimska soba. Na našu sreću i zadovoljstvo imali smo se gdje skloniti i marendati. zatim slijedi nezaobilazno fotkanje.



Dom Hahlić ( n/v 1097 m).



Zajednička fotka ispred doma.



Vrijeme marende u zimskoj sobi ili skloništu.

Kako Zoran znade često priuštiti neko ugodno iznenađenje, i ovog puta nije izostalo. Ponio je jednu bocu kvalitetnog crnog vina. Poslije dobre marende, dobro je došla kapljica crnog vina za zagrijavanje prije polaska na Suhi vrh i Fratar.



U zimskoj sobi uz dobru kapljicu.

Dom Hahlić napuštamo u 11 h i 45 minuta i nastavljamo uspon prema Suhom vrhu i Fratru, okvirno oko 200 m od doma skrećemo desnu u gustu bukovu šumu. Snijega na stazi ima poprilično, negdje oko 30 cm. Nevolja je u tom e što je zaleđen i daje nam naslutiti da uspon na Suhi vrh i Fratar neće biti lak i jednostavan.



Na snježnoj stazi prema Suhom vrhu.

Nakon 15 minuta hoda dolazimo na sedlo između Suhog vrha i Fratra. Tu stoji smjerokaz. Dom hahlić 10 minuta, Fratar 40 minuta, Suhi vrh 12 minuta .



Smjerokaz.

 Nastavljamo uspon prema Suhom vrhu. Snijega je sve više, a uspon je sve strmiji i krećemo se po zaleđenim stijenama, što nam usporava i otežava uspon. Na mjestima bilo je potreba i za derezama. Koko ih nismo uzeli, preostalo nam je da se poslužimo sa štapovima i cepinom.



Prema vrhu po zaleđenom kamenju.

Kako se uspinjemo snijega je sve manje, ali je zato kamenje smrznuto i okovano u led.



Zaleđene siga vise sa kamenja.



Na vidiku vrh Suhog vrha.

Vrijeme se poboljšalo, vidljivost je bolja, a sa ovog vrha je prekrasan vidikovac na sve strane.



Pogled na Učku i Kvarnerski zaljev.

Od sedla do Suhog vrha uz zaleđeni snijeg, nama je trebalo 20 minuta. Tako na vrh stižemo u 12 h i 20 minuta. Ne zadržavamo se mnogo, obzirom da puše jaka bura. Napravili smo nekoliko fotki i povratak istim putom do sedla.



Suhi vrh ( n/v 1280m ).

Suhi vrh je poseban zbog svoga stožastog izgleda, a sačinjenog od sivo bijelog kamenja koje se izdiže iznad okolnog šumskog zelenila. To je najprepoznatljiviji vrh ovog područja. U ovo zimsko doba kada je prekriven snijegom i ledom nije toliko uočljivo sivo bijelo kamenje, kao u drugim godišnjim dobima.



Zajednička fotka na vrhu.

Spuštamo se istim putom do prijevoja sedlo i dalje nastavljamo put prema Fratru. Na putokazu je označeno 40 minuta do vrha.



Smjerokaz za Fratar.

Od sedla, sa zapadne strane, u 12 h i 48 minuta započinjemo uspon na Fratar, gdje ulazimo u gustu bukovu šumu i kamenito područje  puno škrapa i uvala, što nas usporava i dodatno prisiljava na oprez pogotovo u ovim zimskim zaleđenim uvjetima.



Stijene i šuma u snijegu.

Nakon 25 minuta strmog uspona izlazimo iz šumovitog dijela staze i dolazimo na kameniti greben bez raslinja.



Na kamenitom dijelu staze.

Nastavljamo put prema vrhu po snježnoj i zaleđenoj kori, jako skliskoj, stoga, se hoda oprezno i polako. Do vrha preostalo nam je još desetak minuta hoda.



Vrh fratra je na vidiku sa drvenim križom.

Na vrh Fratra stižemo u 13 h i 26 minuta. Sa ovog vrha pružaju se prekrasni vidici na sve strane. Nažalost, ne možemo previše uživati u ovom krajobrazu zbog jake bure koja ne popušta.



Pogled na Suhi vrh, Učku i dio Kvarnerskog zaljeva.



Na vrhu Fratra.



Zajednička fotka.



Pogled na Dnić i Kvarner.

Na vrhu se malo zadržavamo okvirno desetak minuta, potom nastavljamo spust po južnoj strani. Desetak minuta spuštamo se kroz gustu klekovinu pokrivenu snijegom. Pri spustu moramo biti još oprezniji, budući nam se dogodilo da smo nekoliko puta propali do pasa u klekovinu. Konačno izlazimo iz klekovine na kameniti dio staze.



Spust po kamenitom dijelu staze.

Izlazimo iz ovog kamenitog dijela staze u ulazimo ponovo u bukovu šumu, a potom na travnati dio puta koji vodi do sedla iznad Dnića. O sedla do vrha Dnića trebalo na je svega 10 minuta. Vrijeme u pogledu vidljivosti se poboljšalo, ali bura ne posustaje.



Vrh Dnića ( n/v 1190 m ).

Posebnost vrha Dnić čini travnata livada prošarana šumicom i kamenim grotama što vrhu daje osobitu slikovitost. Dnić se uzdiže istočno od planinarske kuće Hahlić od koje mu se može pristupiti po dva puta. Jedan kreće ispred kuće, vodi preko vrha Hahlić i preko livada izlazi na vrh za 20 min. Drugi, nešto dulji, polazi iza kuće u smjeru Platka i Fratra. Na križanju za Fratar odvaja se desno preko livade uspon na vrh. Pogled sa Dnića je također veličanstven, a naročito prema moru.



Pogled prema Suhom vrhu.

Sa Dnića se spuštamo prema domu Hahlić po nemarkiranom putu kako bi skratili spust i skrili se od jake bure. Stoga, smo kratili spust sa zapadne strane, da bi se potom priključili markiranom dijelu staze. U dom Hahlići stigli smo u 14 h i 37 minuta, što znači da nam je trebalo 1 h hoda, počevši spust sa Fratra prko Dnića do doma.



Ispred doma po povratku sa spusta Fratra i Dnića.

U domu u zimskoj sobi ili skloništu napravili smo kraću pauzu od 15 minuta kako bi se odmorili i zagrijali. Za povratak uvijek biramo kružne tura ( ako je to ikako moguće ), ovog puta bila je dilema kružna tura i povratak preko kolci ili vraćanje istim putom preko čeke. Obzirom na vremenske prilike i hladnoću odlučili smo se vratiti istim pupom preko čeke.
Dom Hahlić napuštamo u 15 h i započinjemo povratak preko čeke do parkinga , gdje dolazimo u 16 h i 25 minuta. Raspremamo se, sjedamo u auto i prvu oštarija na piće, zatim nastavljamo vožnju do Mavrinci do gostiona „Igralište“ gdje smo se nagradili sa dobrom večerom, tu i završava naša današnja avantura i povratak doma.



Gostiona Igralište u Mavrincima.

U nastavku slijedi: Gps tragovi na Google Earthu i na topo karti, vertikalni profil staze, video snimka gps tragova na Google Earthu, te slideshow albuma fotografija.



Gps tragovi staze na Google Earthu.



Gps tragovi staze na topo karti.



Vertikalni profil staze uspona i spusta: Podkilavac, dom Hahlić, Suhi vrk, Fratar, Dnić dom Hahlić, Podkilavac.

VIDEO SNIMKA GPS TRAGOVA USPONA PODKILAVAC_HAHLIĆ_SUHI VRH_FRATAR I DNIĆ



SLIDESHOW ALBUMA FOTOGRAFIJA


mbjelan @ 08:41 |Komentiraj | Komentari: 0
BROJAČ POSJETA
LINK_PD KNEZGRAD LOVRAN
PLANINARENJE U AUSTRIJI
PLANINARENJE U SLOVENIJI
SUSRET PLANINARA BALKANA
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
 
Index.hr
Nema zapisa.